Početkom ove školske godine, dok sam sjedila u knjižnici i radila nesjećamsevišešto, ali u miru i tišini, sledila sam se do kosti kada sam čula zvono – jer sam mislila da je to zvono za požar. Zašto? Jer do ove školske godine nje bilo zvona na 3. katu (zbog čega se tamo zaista moglo uživati). Istrčala sam van i bila smiješna sama sebi kada sam skužila da kat niže klinci sjede na kaučima, glazba svira, sve je normalno 
. Sada se, kada vidim kako 1.m i 1.n spretno koristi aparate za gašenje požara, više nikada ne bih tako prepala . U školi u kojoj se svaki dan nešto pali – priznajem, korisna vještina .
Hvala prof. Danica Šabić na fotografijama !
Više fotografija potražite na našem Facebook profilu.
(H.B.)
