Siniša Glavašević one je mučne 1991. napisao: “Netko je dirao moje parkove, klupe na kojima su još urezana vaša imena, sjenu u kojoj ste istodobno i dali, i primili prvi poljubac – netko je jednostavno sve ukrao jer, kako objasniti da ni Sjene nema? (…) Odustajem od svih traženja pravde, istine, odustajem od pokušaja da ideale podredim vlastitom životu, odustajem od svega što sam još jučer smatrao nužnim za nekakav dobar početak, ili dobar kraj.” S mnogim je drugim našim prijateljima život izgubio u bitci kojoj se nije nazirao kraj. U spomen na pad Vukovara, i naši su učenici jučer postavili lampaše duž ulice u kojoj se nalazi naša škola, duž ulice koja s ponosom nosi ime ovoga grada heroja. Pod vodstvom profesorice Goranke Lazić, učenici 3. i 4. d razreda prisustvovali su i svečanom događanju ispred KD Vatroslava Lisinskog. Bilo je lijepo vidjeti u rukama zapaljena svjetla nade, nade koja je opredmetila Glavaševićeve riječi: “Kad čovjek bolje razmisli, djeca su još jedino dobro koje je čovječanstvu ostalo. Sve drugo uništeno je u nastojanju da sitni ljudski stvor bude veći od misli, od riječi – od Boga. Najljepše je imati djecu, jer djeca su budućnost, ona su nada u bolje sutra, vjera da će ono što slijedi zaštititi starost. Kad čovjek ima djecu, onda je sve bolje, jer kada vas svi napuste, opet vam ostaju vaša djeca.”
Hvala Petri Suman na fotografiranju :).
(H.B.)
